Drage Zabrepčanke i Zabrepčani, zahvaljujemo Va na vjernosti u proteklih 140 godina - Vaša Nama

Zatvaranje Name, one u Ilici, nije samo kraj poslovanja jedne robne kuće, nego kraj dijela zagrebačke svakodnevice. Jedna zgrada u Ilici bila je pozornica na kojoj su se isprepletale generacije – od kupnje prvih školskih torbi i maturalnih haljina, do šetnji kroz izloge uoči blagdana. Nama je bila mjesto susreta, prečac između ulica, orijentir u gradu i simbol vremena u kojem je robna kuća značila više od obične trgovine.

Namin put započeo je još u 19. stoljeću, u doba kada je Zagreb tek dobivao konture modernoga srednjoeuropskog grada. U tom je prostoru izgrađena tradicija koja je preživjela carstva, države, ratove, nacionalizacije, tranzicije i stečajeve, ali je uvijek nalazila način ostati dijelom života grada. Kroz desetljeća, Nama je rasla u mrežu robnih kuća, zapošljavala tisuće ljudi i uvodila nove načine kupnje, od raskošnih izloga do samoposluživanja koje je tada bilo velika novost.

No vrijeme je donijelo promjene koje ni najčvršće tradicije ne mogu izbjeći. Promjena navika kupaca, nova trgovačka središta, ekonomske krize i složeni pravni i vlasnički procesi doveli su Namu do trenutka u kojem se njena vrata moraju zatvoriti. Rasprodaja radi zatvaranja, plakati sa slomljenim zagrebačkim srcem i redovi kupaca koji su još jednom željeli “proći kroz Namu” pokazali su koliko je ovaj prostor ljudima značio.

Iza ove priče stoje i ljudi čiji se život vezao uz Namu – radnici koji su desetljećima dočekivali kupce, prolazili kroz privatizacije, stečajeve i neizvjesnost, ali su i dalje dolazili na posao, često uz dodatne poslove kako bi preživjeli. Njihov trud, znanje i osmijeh na odjelima tekstila, obuće, kućanskih potrepština ili igračaka jednako su važan dio nasljeđa kao i sama zgrada. Mnogima je Nama bila prvo radno mjesto, a nekima i cijeli radni vijek.

Što god donijela budućnost prostora u Ilici, ono što se u Nami stvaralo 140 godina ostaje dio kolektivnog pamćenja grada. Zgrada je danas zaštićeno kulturno dobro, a njezina će se buduća namjena morati prilagoditi strogim pravilima očuvanja arhitekture i trgovačke tradicije. No uspomene na šušur pred blagdan, prve ušteđevine potrošene baš u Nami i osjećaj da “skokneš u grad” pa završiš u Ilici – ostaju zauvijek.

Nama odlazi iz svakodnevnog života, ali ostaje kao dio povijesti Zagreba i osobnih priča mnogih obitelji. Vaša Nama.

Inspirirano tekstom Nađe Irene Fišić, Poslovni dnevnik, 6.2.2026.